Ljudi zaključani u kućama, a divlje životinje na ulicam… (foto)

Životinje su davno, davno, davno šetale „našim“ ulicama u stvari, ljudi su naselili njihov prostor i na njemu digli gradove…

LONDON: Regija, Crna Hronika, Zanimljivosti, Putovanja, vijesti, subota… 04. 04. 2020… 00: 01… Ljudi zaključani u kućama, a divlje životinje na ulicam… (foto)

Izgleda da ne bi trebalo da bude neuobičajeno to što nas poslednjih nekoliko nedelja, više nego ikada ranije, budi gugatanje golubava sa prozora. Ni to što ih tokom dana češće viđamo na našim terasama. Ni to što nam u poslednje vrijeme, dok ih čežnjivo gledamo kroz prozor, često pada na pamet ona rečenica – slobodni kao ptica. Pticama nije zabranjeno kretanje, na životinje se ne odnose mjere vanrednog stanja.

Zato kao ništa normalnije nije izgledala šetnja divokoza, usred bijela dana, jednim malim gradom u Velsu. Pozirale su, razgledale, doduše zatvorene, izloge radnji, sunčale se u bašti ispred hotela, mezetile sočnu englesku travu.

Ako su tada divlji stanovnici Ratnog ostrva, usled poplava, mogli da preplivaju do Novog Beograda, da li se onda ovih dana mogu očekivati neki drugi divlji predstavnici životinjske vrste ispred naših vrata dok mi, sklanjajući se od virusa, sjedimo zaključani iza njih?

„Biću iskren, nikad veća mogućnost za tako nešto nije postojala“, kaže biolog Kristijan Ovari za Nedeljnik.rs.

AKO SE ŽIVOTINJAMA UKAŽE MOGUĆNOST I INTERESOVANJE, ONE ĆE SE LAKO SPUSTITI POZNATOM RUTOM DO MJESTA GDJE OČEKUJU HRANU, ŠTO MOGU DA BUDU GRADOVI KOJI SU UVIjEK IZVOR HRANE

U čemu je stvar? Životinje su davno, davno, davno prije nas šetale „našim“ ulicama. U stvari, ljudi su naselili njihov prostor i na njemu digli gradove.

„A u toj priči, jasno je, negativci smo mi koji smo odnekud došli i otjerali ih sa njihovog prostora“, kaže Kristijan Ovari.

„Kozice su se namnožile u prirodi, došao je taj period kada se one jagnje i kada očekuju podmladak, pa su krenule u intenzivu potragu za hranom. A kako su ljudi, usled epidemije COVID-19, uglavnom kod kuće i ne remete njihov prirodni ciklus, one su uradile isto ono što su i generacije divljih koza prije njih, spustile se do nekih mjesta gde očekuju hranu. Igrom slučaja, tu je ljudsko naselje“, kaže on.

„U tom kontekstu, čim zamanjka prisustvo čovjeka na tom prostoru, stvari se rapidno mijenjaju. A ako se životinjama ukaže mogućnost i interesovanje, one će se lako spustiti poznatom rutom do mjesta gdje očekuju hranu, što sticajem okolnosti mogu da budu gradovi koji su uvijek izvor hrane“, objašnjava on.

A u fotografijama iz Landudnoa, Kristijan Ovari ne vidi ništa neobično. Naprotiv.

„Onog momenta kada su se ljudi iselili iz Pripjata, za nepunih deset godina kasnije, priroda je taj grad uzela pod svoje i on je postao centar biodiverziteta. Nasuprot usnulom reaktoru, koji i danas curi i smrtno je opasan, faktički je taj prostor procvjetao, gomila ugroženih životinjskih vrsta se tu nastanilo i našlo svoj dom“, priča Ovari.

izvor agencije