IBALKAN

Vaše Pravo, Vaš Portal

IVICA OSIM O RATU, SARAJEVU, BEOGRADU… (foto i video)

“Prolaze pored mene razred đaka, a učitelj, mlađi čovjek, prepoznao me i kaže djeci: ‘Evo izdajice…”

SARAJEVO: Regija, Sport, Zanimljivosti…petak,04.06…12. 49… IVICA OSIM O RATU, SARAJEVU, BEOGRADU… (foto i video)

Kad nestane svega, onda najobičnije stvari, komad hljeba, frtalj luka, postanu velike, kad još te sitne želje čuješ od onih koji su bili djeca, kad vidiš koliko se još usitne, onda te to gane…

 Na samom početku rata, kada sam posljednji put dolazio u Sarajevo, na aerodromu u Beogradu me pitaju: “Gdje ćeš?” Kažem: “U Sarajevo.” Oni kažu: “Ti si jedini putnik koji ide u Sarajevo,” Bio je april 1992, sjeo sam na avion i došao u Sarajevo. Stjuardese su mi govorile: “Šta ćete, gdje ćete, niko ne ide tamo, ne smije niko da izađe iz aviona.” Bio sam jedini u avionu, viskija je bilo za sve, a ja jedini.

Puno puta su me dosad pitali da govorim ili pišem o ratu. Šta god kažeš o ratu, nekoga ćeš zakačiti, to je tako. To je uvijek delikatno. Ali, s knjigom “Djetinjstvo u ratu” je drugačije. Kad su djeca u pitanju, drugačije je. Ovo je knjiga želja. Te male sitne želje – da mi je ovo, da mi je ono. Kad nema rata, nema takvih želja. Stanje koje je nenormalno, rat, dovede čovjeka u situaciju da poželi ono čega je uvijek imao.

Kad nestane svega, onda najobičnije stvari, komad hljeba, frtalj luka, postanu velike. Kad još te sitne želje čuješ od onih koji su bili djeca, kad vidiš koliko se još usitne, onda te to gane. Dođeš u situaciju da to nikome ne poželiš. Iz ove knjige i oni koji nisu proživjeli rat, mogu da nauče kako male stvari postanu velike.

Odletio sam nazad za Beograd jednim od posljednjih letova iz Sarajeva i doživio ono što se dešava na aerodromima kad su zemljotresi, prirodne nepogode. Raja se skupila da bježi. Mali avion, a pun aerodrom. Ono malo svijeta što me prepoznalo, svi misle da ja imam karata koliko hoću. A ja imam samo jednu. Onda sam lijetao po aerodromu, uspio sam nabaviti pet karata i podijelio raji da i oni odlete.

U Beogradu sam dao ostavku na mjesto selektora Jugoslavije. Većina ljudi je korektno prihvatila moju odluku.

Malo nakon toga se desilo nešto što me zaboljelo. Prolazio je pored mene razred đaka, a ispred njih učitelj, mlađi čovjek. Prepoznao me i kaže djeci: “Evo, izdajice Jugoslavije!” Da sam mogao da ga uhvatim, rastrgao bih ga tad. A šta sam drugo mogao da napravim nego da dam ostavku? Kako sam i rekao tada, to je bio moj privatni gest, moja lična odluka. Jedino što sam mogao učiniti za svoj grad, koji je bio granatiran.

Čitaj još:   VIC DANA Žena dolazi kući i na vratima vidi natpis...

Kako god, moja ostavka nije mogla ništa promijeniti, toliko je daleko otišlo. Fudbal nije mogao ništa promijeniti. Da smo bili prvaci svijeta u Italiji, svejedno bi bilo rata. Nije bilo povratka, jer je počelo tako jako i oštro.

Godine 1992. sam imao susret sa španskim novinarima. Novinarka me pitala šta mislim o ratu i ispričala mi kako je bila prisutna u Bosni kad su Srbi upali u selo, kako su ubili dijete i igrali mali fudbal s dječijom glavom umjesto lopte. To je užas. Ona plače i pita mene. Šta da joj kažem kad je bila tamo i vidjela? Šta na to čovjek može da kaže?

Tokom rata nisam bio u Sarajevu, bio sam u Grčkoj i Austriji. U Sarajevu su mi bili žena, kćerka i sin. Prvi put sam se čuo sa ženom kad sam bio u Skoplju zbog utakmice. Tog dana je počelo bombardovanje Sarajeva. Navečer sam došao do nekog telefona. Pričao sam sa ženom, a ona je stavila slušalicu na balkon da slušam detonacije. Ne vidim, ali čujem i znam da svaka ta granata može svaki čas pasti bilo gdje.

Kad god zazvoni telefon, pomislim, srušilo se opet nešto. Ne smiješ uzeti slušalicu. Uvijek čekaš neprijatnu vijest. U Grčkoj pogotovo – prekinute veze, ne možeš doći do telefona. Tad sam trenirao Panatenaikos. Preko nekih satelitskih veza smo uspostavljali kontakt sa Sarajevom. U Sarajevu nije bilo telefona nego su radioamateri spajali. Volio bih naći čovjeka koji me spajao sa ženom da mu zahvalim. Taj čovjek je znao sve moje probleme, kao i moja žena. Pričaš sa ženom, linija otvorena, nema intime. Pričaš svoj život, a on sluša.

Najgora vijest koja mi je stigla iz Sarajeva je kad su mi javili da je ubijen Sulejman Kulović, koji je igrao u Željezničaru. Suljo je bio duša od čovjeka, ne bi nikog pipnuo, a ubili ga. Ali, eto, takav je rat. Dovoljno je kad saznaš da su ubili dijete u majčinom naručju. I to snajperista koji vidi sve. Znači, ciljano gađa i ubije dijete. To je vrhunac. Kad to doživiš, pitaš se ko su ljudi s te strane koji mogu tako nešto učiniti. Tu obično poludiš. Ako je još neko koga poznaješ, onda ti bude još teže…

Čitaj još:   NOVI PAZAR: PETICIJA NAVIJAČA FK NOVI PAZAR ZA ISTUPANJE IZ SUPERLIGE

Jedino što me spašavalo u to vrijeme je kad smo igrali utakmicu. Posvetiš se tome, misliš o utakmici. Onda mi je došao sin u posjetu pa malo progovoriš s njim. A opet, ne možeš da ne razmišljaš o Sarajevu i ratu. Nisam znao šta je sa sinom, kćerkom, ženom, sestrom, majkom, familijom. Da sam mogao, došao bih još poneki put u Sarajevo. Ali, nisam mogao, nisam znao kako da dođem.

Iz ove knjige može se naučiti da treba cijeniti male stvari, one na koje u svakodnevnom životu računamo, koje podrazumijevamo. Koliko jedna suha smokva može napraviti zadovoljstva nekome ko je gladan, žedan, kome puca iznad glave. Male stvare postaju velike. To je pouka koja je vrlo bitna. Kad pročitaš ovu knjigu, stvoriš osjećaj šta je u životu važno, šta može da bude važno, da bude presudno. Koliko je važno samo nekome poturiti rame da se nasloni. Ljudi koji danima ne jedu, nemaju osjećaj za bilo šta. Samo strepe da im ne tresne granata. Ovo je najgori način ratovanja – rat u gradovima. Kad pucaš po gradu, ne možeš da promašiš. I to svi znaju. I oni što pucaju po gradu i oni po kojima se puca. A s tom istinom nije lako živjeti.

Predgovor knjizi “Djetinjstvo u ratu” Jasminka Halilovića, preuzet sa sajta Lupiga.com

izvor ibalkan.net

ŠEKI Radončić o usvajanju Rezolucije: ČIČA DRAŽA JE NAKON TITA, PORAŽEN I OD MILA…

Crnogorski parlament usvojio je sinoć Rezoluciju kojom se osuđuje genocid Read more

ERDOĞAN: NE DOZVOLITI NACIONALIZAM U DISTRIBUCIJI VAKCINA

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan izjavio je kako međunarodna Read more

VUČIĆ : “Nismo ovo očekivali od CRNE GORE…”

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić objavio je na svom profilu na Read more