ANDREJ Nikolaidis: Ljeto je, ljeto je: šta sve možeš raditi na plaži kad si mrtav

I naše egzistencije kao da se rastaču, kao da se cijede, kapaju iz danas u sutra. Ljeto je doba godine kada je čovjekov život čitavom težinom oslonjen na raskliman sto.

Stigle su vrućine, kažu.

Vjerujem da ljeto ne stiže, nego pada na svijet. Pada onako kako u Džojsovoj priči „Mrtvi“ pada snijeg – „na sva živa bića i na mrtve“. Ono što još živi umrtvi, ono što je umrlo gurne duboko u zaborav. A čovjek je ljeti lijen da pomjeri ruku koja drži čašu sa ledenom vodom, kamoli da kopa po uspomenama. Svijet zabljesne i nekako izblijedi. Ljeto je dokaz da svjetlost ne otkriva, nego skriva. Ako je neko nekad nešto vidio – bilo je to u mraku, među sjenama i šumovima koji ne najavljuju, nego prijete. Svjetlost ljeti ne izoštri, nego rastoči objekte, pa svijet izgleda kao akvarel po kojem je nemirno dijete upravo prolilo mlijeko.

I naše egzistencije kao da se rastaču, kao da se cijede, kapaju iz danas u sutra. Ljeto je doba godine kada je čovjekov život čitavom težinom oslonjen na raskliman sto.

Noćni je san mučan, isprekidan kao disanje starog pušača. Jutro nas zatiče u mokrim čaršavima – kao da nas je neko na prepad ponovo uvio u placentu i vratio na početak agonije. Ljeti novi dan ne sviće kao obećanje, nego kao odmazda. Da – moraćemo još jednom, sve iz početka.

Ljeto nije vrijeme za velike političke priče. Ko ljeti organizuje velike protestne skupove? I ono malo poziva na otpor tada utihne. Namjerava li vlast napraviti kakvu svinjariju – ljeto je idealno vrijeme za to. Svako od nas, naučili smo, ima stanovite građanske dužnosti – no moramo li te dužnosti ispuniti baš po zvizdanu?

Umjesto da ruše vlade, ljudi ljeti idu na plaže. Ljeti u ljudima procvjeta seksualnost. Što je samo naizgled čudno, u smislu: prevruće je, brate, i za disanje, kamoli za gimnastiku. Sva istraživanja kažu da ljudi najviše seksa imaju u ratno doba. Ljudi se, tako ispada, pomame kada po njima padaju bombe ili nad njima visi opasnost od srčanog udara zbog vrućine. To su vam oni, kako se zovu, eros i tanatos. Da parafraziram Njegoša: erosa ne biva bez tanatosa.

Čitaj još: ANDREJ Nikolaidis- Dekontaminacija i posljedice: Slaže li se izabrani predsjednik CRNE GORE Jakov Milatović sam sa sobom... (foto, video)

Prijatelj mi je viberom poslao crtež debelog starog muškarca na obali, koji izgovara rečenicu koja sažima moj pogled na svijet: bolje se sedam dana brukati na plaži nego čitave godine patiti u teretani. Neka vam priča ko što hoće, ali znajte: ako se pravilno konzumira, starost oslobađa. Sve one stvari koje je čovjek spreman žrtvovati i učiniti dok je mlad, dok je na tržištu i želi se što bolje prodati: od tijela do ono malo mozga što ima, čitav golemi napor da se dopadneš i budeš prihvaćen, pod čijim teretom mladi ljudi posrću, ukaže se kao komičan i budalast jednom kada shvatiš da ti je sve ono za čim si žudio u mladosti sada, prosto, mrsko.

Zato ljeti volim da sa kumarom odem na Dolcinium. Tamo na ležaljkama za čiji dnevni zakup možeš kupiti četiri boce Institutove rakije i gajbu Nikšićkog piva odmaraju ljudska bića koja su čitavu godinu provela u teretani i kod plastičnog hirurga. Onda dođemo kumara i ja, jedine dvije stomačine na plaži, damo djeci dasku i veslo, pošaljemo ih u more nakon što im kratko i slikovito objasnimo zašto je za čovjeka važno da se ne utopi, pa odemo za šank da pijemo. Nikad nisam imao osjećaj da smo tamo nepoželjni. Naprotiv: pored nas dvojice svi imaju osjećaj da su još ljepši, što ljudi cijene. Tamo svi izgledaju kao manekeni, ali samo ja kao maneken propasti. Ljudi me vide i kažu sebi: eto, sav trud, potrošeni novac, svo odricanje – nije bilo uzalud. Bez toga, završio bih kao ovaj. Neko bi rekao da se čovjek poput mene na plaži punoj hipstera osjeća kao krme u Teheranu. Ne. Ja nemam ništa što oni žele, oni nemaju ništa što želim ja: tek pod tim uslovima – potpunog odsustva želje, samim tim i odsustva potrebe za bilo kakvom komunikacijom – moguća je istinska sloboda.

Čitaj još: DRAGAN Bursać: Četnički vojvoda ANDRIJA Mandić– sadašnjost i budućnost ove Crne Gore... (foto)

Jebi ga. Što rekao moj prijatelj: ja tako shvatam pank.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a