ANDREJ Nikolaidis: Zapjevajmo s ljubavlju- Ko se nije Hristu dao, tome Pavle đecu klao

Vratiće se. Ovo u Beranama bio je test. Željeli su vidjeti koliko agresivno i koliko brzo mogu da idu sa svojom kao zora jasnom revizionističkom agendom. Vidjeli su. Sad će Joanikije i Gojko Perović nastaviti svoje.

I tako, u Beranama su napokon podigli spomenik Pavlu Đurišiću. Ako sam dobro razumio, spomenik je trebao biti svečano otvoren danas. Vidite: neki ljudi otvaraju škole i vrtiće; neki, pak, otvaraju spomenike ljudima koji su klali djecu.

Loša bila četrespeta, što rekao hrvatski četnik Thompson. Ništa bolja nije ni dvaespeta. Četnici se spremili, spremili, kad ono – trt. Dušmani im ne dadoše. Spajić reagovao brzo i odlučno.

Baš kao i vlada, kao i Ministarstvo kulture.

I prvi čovjek Berana rekao – ne može.

Bez velikog napora mašte moguće je pretpostaviti da je planirani ketering podrazumijevao pečenu prasetinu i stalnocirkulišuće gajbe hladna piva, ali ne znam šta su planirali da sviraju na otvaranju spomenika. Po meni, za takvu prigodu valja zapjevati nešto prkosno, što diže moral; nešto šarmantno a fašističko; nešto nacističko a da se poslije možeš vaditi da si se šalio – znate ono, kao taj-srednji-prst-nabij-sebi-u-četničko-prkno Marko Šubara, kad hoćeš da ispadneš faca a zapravo nemašmudahda staneš iza onoga što govoriš i činiš.

Mogli su – dušmani im ne dadoše – na otvaranju spomenika Pavlu Đurišiću, nosiocu Gvozdenog krsta koji mu je dodijelio lično Adolf Hitler, zapjevati sljedeće vesele verse:

Ko ne voli Adolf Hiću,

poliže me po glaviću;

ko ne voli Radovana,

ne viđeo Đurđevdana;

ko ne voli Dabić Rašu,

popušio karu našu;

ko se nije Hristu dao,

tome Pavle đecu klao,

dakle nešto tome nalik, dakle provokativno, veselo, šarmantno, nešto adekvatno za svaku priliku – i za otkrivanje spomenika Pavlu Đurišiću i za Mandićevu dodjelu Trinaestojulske nagrade: kao da između ta dva čina uopšte ima bilo kakve razlike.

Primjećujem da je dio javnosti ushićen brzom a lakom pobjedom protiv četnika: hoće to, naročito u bitkama koje drugi vode umjesto tebe. Ja bih bio oprezan sa izrazima ushićenja. Četništvo i ostale vrste fašizma su kao kombinacija loše crijevne flore i stomačnog virusa – jednom kad ti uđe u sistem, skorija budućnost ti je na WC šolji.

Vratiće se. Ovo u Beranama bio je test. Željeli su vidjeti koliko agresivno i koliko brzo mogu da idu sa svojom kao zora jasnom revizionističkom agendom. Vidjeli su. Sad će Joanikije i Gojko Perović nastaviti svoje.

Poštovalac klanjaturske đecekoji je digao spomenik Đurišiću je, uostalom, samo slušao Joanikija i Gojka: činio je kako ga je njegova crkva naučila. Sad će on malo postradati a crkva nastaviti po svome. Nije li sad trenutak da nam neko iz tužilaštva objasni: kako je moguće da u veličanju Pavla Đurišića, a što čini SPC, nema elemenata krivičnog djela, dok u podizanju spomenika (a podizanje spomenika je takođe veličanje) istom čovjeku – ima? I još ovo: ima li, kojim slučajem, kod nas koje krivično djelo koje se kvalifikuje kao podstrekivanje na krivično djelo – jer ovaj iz Berana učinio je tačno ono i onako kako su ga Mićović und Perović naučili?

Ili se, da skratimo priču, svi bojite popova pa računate – njima neka sudi Bog, a mi ćemo običnome narodu?

Lako je ovima iz crkve. Njih kad god uhvate da zbore što nije istina ili nije za ljude, oni kažu: „to je metaforički“ ili „to je simbolički“. Ljudi, međutim, to što popovi zbore ne shvataju ni simbolički ni metaforički, no bukvalno – uključujući tu i popovsko lažinjanje o četnicima.

Jebi ga. Ako bukvalno shvatiš da se more otvorilo pred Mojsijem, pa probaš i ti tako, utopićeš se. Ako bukvalno shvatiš da je Isus jednom veknom hljeba nahranio mnoštvo – krepaćeš od gladi. Ako si planirao da se ođečiš onako kako je pravljenje đece opisano u Novom zavjetu, dakle bez zagondžije, nego čistotom misli – ne moraš ulagati pare u kolica i kolijevku. Ako si ozbiljno shvatio ono što ti mitropolit priča o četnicima, eno ti policije na vratima.

Piše: Andrej Nikolaidis

izvor: http://aktuelno.me