IZDAJA, JE NAJJEFTINIJA CRNOGORSKA RIJEČ…

Kada je Matija, dvorska luda svakog dvora i Centralnog komiteta, počeo zbijati poetske štosove i poput treniranog školskog recitatora, u svakoj prilici i na svakom mjestu, patetično i nadahnuto lamentirao Kosovo je najskuplja srpska reč, moglo se i bez Nostradamusovih vrlina i moći spoznati da će najskuplja srpska reč uskoro postati najjeftinijom, prigrlivši tako sudbinu dinara iz ranih 90-ih.

Uostalom, ovaj štos-majstor je cijelu svoju pjesničku biografiju sazidao na poskočicama i stihovanim pošalicama. Dok je u kabinetima UDBE primao naloge i zaduženja vjerovatno nije ni slutio da će ga prosta pučina obožavati kao što paor obožava flašu zidarskog pred seoskom zadrugom, nakon teškog i iscrpljujućeg dana. Danas su i Matija i Kosovo najjeftinije srpske riječi.

Ako je izdaja nešto i značila 30. avgusta 2021, danas je skupa koliko i Matija i njegovo mitsko Kosovo. Izdaja će, vjerujem, ući u viceve kao konstanta crnogorskog bića. Tako da će u vicevima, osim lijenošću, Crnogorac biti obdaren i izdajom. Toliko smo je puta sažvakali, prežvakali, izgovorili, napisali, pripisali, da je izdaja danas bez dvojbe najjeftinija crnogorska riječ. Ona je već odavno lišena značenja i biljega koji bi mogli nauditi onome koji izdaje. Neće ga pokolebati u naumu da izda. Neće, jer onaj koji to čini zna da će u Crnoj Gori svako nepočinstvo završiti bez posljedica.

Da će svaka sramota biti vijest dan, ili dva. Izdaja je u ovoj zemlji opšte mjesto. Ona je poput smrti kojoj su pjesnici oduzeli sva svojstva i značenja umirući do besvijesti u svojim knjigama. Izdaja nije strašna, nije bauk. Kao što nije ni smrt. I zato će fukara uvijek naći izgovor za nju.

Čitaj još: STRAVIČNA SVJEDOČENJA Bošnjaka Vlasenice: Kad sam došao sebi, bio sam crn, vilica i peta su mi slomljene... (foto, video)

Zato će onaj koji izdaje svoju izdaju uvijek pravdati tuđim (ne)djelima. Zato će onaj koji griješi žigosati svakog ko ne pristaje da izdaju prihvati kao prirodan i uobičajen obrazac ponašanja. Zato će grešnik prvi baciti kamen na svakog pisca, profesora ili novinara koji ne pristaju da izdaju nazovu slobodom i hrabrošću. Jer, oni znaju da je mantra o DPS-u tek alibi za nedjelo. Jer, oni znaju da je DPS babaroga, u priručniku za izdajnike označena kao obavezno sredstvo zamagljivanja stvarnosti.

A taj priručnik je opet obavezna literatura za sve stare i nove saveznike Jovana Mićovića. Eto baš zato će posrnuli pisca Milorada Popovića nazvati gospodarevim psom. Neko ko je punih 18 godina proveo na gospodarevom povocu, halapljivo se gosteći za gospodarevom trpezom, jednog pisca poredi sa psom? A zašto? Zato što se onaj koji učini grešku uvijek brani. Ako prizna, izgubio je. Ako izgubi sve je dalje od nove trpeze i novog gospodara. Na ponašanje i činjenje starog nije imao primjedbe skoro pa dvije decenije.

Takav danas računa da se dogodila kolektivna amnezija pa smo se svi probudili bez śećanja o 2015. i čuvenim zadnjim vratima Skupštine i o svim ljubavnim aranžmanima s neprijateljima Crne Gore. Računa da i sami ne znamo za sve loše što je toliko upotrebljavana babaroga učinila u proteklih tri decenije, te ćemo s ushićenjem zapljeskati njegovom otkriću Amerike. Zato korak po korak poprima oblik onih koji su izdali 30. avgusta. Preuzima osobine arhiizdajnika i u javnosti nastupa na isti način.

I u svemu tome neće birati sredstva da se opravda. Baš kao i njegovi novi saveznici i on će mobilisati hajkače na svakog ko mu se suprotstavi. U mraku internet platformi rodiće se novi ratnici, spremni na sve. Spremni da targetiraju bilo koga ko im nije po volji. Jer, znamo da je svako ko nije u saglasju s njima na platnom spisku bivšeg režima. Na to smo već odavno navikli.

Čitaj još: DODIK OPASNO PODMEĆE: "SDA popisuje Bošnjake i proizvodi oružje..."

U svakom slučaju, ako treba da biram između etikete psa i poziva ljubavnika Jovana Markuša i sličnog šljama, bez i najmanje dvojbe biram ovo prvo. Pas je ipak plemenita životinja.

autor: ĐORĐE ŠĆEPOVIĆ

izvor: analitika.me

Share this:

Related