KONOBAR NA JADRANU- Ispovjest s primorja koja je uzdrmala region: Turisti treba i ovo da čuju… (foto, video)

Mladić je, kako je istakao, istupio u javnost sa svojom pričom jer misli da gosti treba da čuju i drugu stranu, “onu o kojoj se ne priča i onu koja se ne vidi na licima umornih, ali vrijednih radnika”...

MEDULIN: Hrvatska, Crna Hronika, vijesti, petak, 26. VIII, 01: 35… KONOBAR NA JADRANU- Ispovjest s primorja koja je uzdrmala region: Turisti treba i ovo da čuju… (foto, video)

Večernji list prenosi danas ispovest mladića koji je radio kao sezonac u Medulinu, jednom od poznatijih turističkih mesta u Istri. U maju je, kaže, dobio posao kao konobar.

„Prema telefonskom razgovoru, na kojem sam i dogovorio posao, trebalo je sve biti u najboljem redu: plaćen stan, radno vrijeme od 9 sati na dan, jedan dan nedeljno slobodan, prijava, plata 1000 eura na račun, napojnice su moje. Gazda se u tom prvom razgovoru činio kao korektan poslodavac, sa mnogo iskustva u turizmu i razumevanja za radnike“, počinje svoju ispovest.

Naravno, u sledećem trenutku prelazi na prvo neprijatno suočavanje: „Smešten sam u stan s još tri radnika iz Makedonije. Jedna soba u kojoj se kuha i spava i improvizovano kupatilo bez vrata. Iako se međusobno nismo poznavali brzo smo našli zajednički jezik.

Ali, stan je bio prljav, mašina za veš i tuš bili su neispravni, a u kuhinji smo imali samo kuhalo za vodu bez ijedne čaše, pribora za jelo ili lonca. Gazda nam je kratko rekao da tražimo previše i neka napolju pijemo kafu i jedemo, a tuš ima na plaži!“

Cimeri sezonci su bili iznenađeni takvim tretmanom, ali ipak su odlučili da se nekako snađu. “Dobro, ionako smo došli da radimo”, zaključili su. Vrlo brzo počinje druga noćna mora, baš na poslu.

“Radili smo smene od 12 sati na dan, bez dana odmora, a napojnice je uzimao gazda. Svoj ugovor o radu dobio sam tek nakon mjesec dana, a na njemu je pisao minimalan iznos. Rekao sam gazdi da se nismo tako dogovorili, a njegov je odgovor bio da su mu troškovi preveliki i da ću razliku od minimalne plate do dogovorenih 1.000 eura dobiti na ruke”, navodi mladić.

I baš kad su mislili da stvari ne mogu biti gore, početkom juna “stupaju na snagu nova poslovna pravila”, koja će posebno biti interesantna turistima.

‘Prvo, POS aparat (za plaćanje karticama) se skriva i koristi samo ako gost baš nikako ne može platiti gotovinom. Ne moram ni spominjati koliko je to neugodnosti izazivalo, jer su posvuda u baru bile oznake da se prihvaća plaćanje karticama.

Neugodnosti smo obično doživljavali s strancima, a koji su bili većina naših gostiju. No oni po navici željeli platiti karticom. 

Drugo. računi se izdaju samo ako netko baš inzistira, a sav promet iz novčanika se nekoliko puta na dan predaje gazdinom rođaku koji se predstavljao kao bodyguard, zapravo je posao kontrola radnika. 

Kako su gosti često očekivali račun tako smo ih mi radnici i izdavali. Gazda nam je zbog toga zaprijetio da će nam skidati od plaće jer ne radimo po njegovim pravilima’. ‘Svakodnevne gužve donosile su veliki dnevni promet.

U našim novčanicima na dan se skupilo oko 15-25000 kuna, a u kasi je fiskalizirano jedva 1000-2000 kuna. Naime, fiskalizirale su se samo naplate karticama. Ponekad bi se, ‘da se zavara porezna’ govorio je gazda fiskalizralo bi se 300-500 kn računa za gotovinu’, priča svoje iskustvo sezonski radnik.  Tu je sve postajalo previše. ‘Počeo sam razmišljati da nađem novi posao.

Jedan od cimera iz Makedonije dao otkaz jer nakon mjesec dana nije vidio ni radnu dozvolu niti ugovor. Dobio je tek pola plaće na ruke.

Pokupio je stvari i otišao isti dan. Nakon toga mi ostali morali smo nadoknaditi njegove sate, pa nismo imali ni 5 minuta pauze tijekom smjene’.

S vremenom je upoznao i druge radnike iz ostalih kafića i trgovina i shvatio da je to ustaljena praksa, a da je kod nekih bilo čak i gore. Mnogi su njegovi kolege na Medulinskoj šetnici radili i više od 12 sati na dan , bez dana odmora, bez prijave i s povremenim isplatama na ruke.

‘Nitko od stranih radnika nije vidio svoju radnu dozvolu niti ugovor. Nisu imali nikakve sigurnosti, a iz agencije koja ih je dovela u Hrvatsku tvrdili su da nema problema jer izrada dozvole traje mjesecima. Ljudi su vjerovali u to!’ Priča kako mu isprva nije bilo jasno kako je to moguće, te kako je sve to izvedivo na jednoj od hit turističkih destinacija, a da nema nikakvih kazni.

No ubrzo mu je postalo jasno. ‘Svaki put kada je dolazila carinska ili financijska ili radna inspekcija moj je gazda , baš kao i svi ostali gazde na šetnici, nekoliko sati prije znao tko dolazi i kada.

Tada su neprijavljeni radnici bili na prinudnom odmoru, izdavali su se svi računi, a ilegalne kopije svjetskih brendova skrivali su se u privatnim automobilima. 

Inspekcija je dolazila danima, ali najveći prijestupnici ostali su neokrhnuti. Kažnjeni su tek oni “mali”, koji nisu bili dio uskog kruga moćnika koji su imali prave informacije’, zaključuje. Uskoro je i sam našao posao 100 km dalje od Medulina, gdje radi, kaže, za poštenog poslodavca.

Obratio se svim nadležnim institucijama i nada se da će biti poduzete odgovarajuće mjere. Kada je dao otkaz gazda iz Medulina dao mu je samo dio plaće, kako bi ga kaznio, jer ‘tko je on da odlazi usred sezone’.  Svoju je priču htio ispričati javnosti, jer misli da gosti trebaju čuti i drugu stranu, ‘onu o kojoj se ne priča i onu koja se ne vidi na licima umornih, ali vrijednih radnika’. 

BONUS VIDEO: Zašto nema interesovanja za profesionalnim zanimanjem konobara?

izvor Nova.rs